Bivši savezni policijski funkcioner i nekadašnji načelnik Saveznog MUP-a, Milan Glamočanin, govoreći o ubistvu Bulatovića, navodi da su bile mnoge nelogičnosti u tom slučaju.
Ističe da je poznavao bivšeg šefa obezbjeđenja ministra odbrane, pukovnika Borka Karanfilova, te da je neposredno prije ubistva Bulatovića smijenjen.
„Kad negdje ministar dolazi uvijek se obezbjeđuje prostor sa svih strana, ali kod njegovog dolaska ništa nije obezbjeđeno, a svi znamo gdje je ulazak u restoran Rad na Banjici, gdje ulaze navijači… Niko nije došao da pokrije lokaciju. Sa strane odakle je pucano – niko nije bio od pripadnika obezbjeđenja, a kad su zapucali onda su svi legli i ne ulazim u to da li je to bio strah ili nešto drugo. Takođe, nisu prošli kroz prozor, već su išli oko zgrade, čime su dali čovjeku koji je to uradio, dovoljno vremena da ode. Svi su rekli da je otišao preko stadiona, bazena, šume. Pitanje je zašto nijedan nije išao kroz vojsku, a znamo kako može da se uđe u vojni objekat. Ne želim da kažem da su oni učestvovali u tome, ali niko na taj način nije to gledao. Nevjerovatno je da ni nakon 26 godina nemamo pomaka u toj istrazi“, kazao je Glamočanin.
On navodi da u svakoj službi postoje profesionalci, ali da su oni „problem“.
Glamočanin kaže da su kriminalne strukture imale značke policije, koje su masovno koristili za likvidaciju svojih poslovnih partnera, ali i za tzv. otrgnuti centar javne, državne ili vojne policije, a da su sve radili pod nečijim blagoslovom razne poslove.
„Na početku su radili neke sitne poslove, bili su i hapšeni, zatvarani, ali su brzo bili puštani iz pritvora, jer smo ih mi brzo hvatali opet. Tada smo i shvatili da je nešto čudno. Jedno vrijeme su radili i šverc nafte, gdje je bila enormna zarada. Mi smo im ‘kvarili’ posao, a zbog toga su htjeli i da me likvidiraju, jer su oni bili država u državi. Nisam bio za kombinaciju i htjeli su da me ubiju i Zemunci i Surčinci. Karlu su saopštili da žele da me ubiju, kojem su pokazivali službene legitimacije, govoreći da su oni zakon i da im niko ništa ne može, da su država u državi. Mogli su da rade šta hoće u to vrijeme. Karlo me je spasio da me ne ubiju tada, a u to vrijeme nema koga nisu proganjali, maltretirali i ubijali“, priča Glamočanin.
Njegovu priču potvrdio je i Karlo Dulović, navodeći da su tadašnji kriminalci imali i crnogorske i srpske legitimacije, identične kakve su i oni imali, te da su nosili i državne uniforme. Komentarišući informaciju da su Dušan Spasojević i Milan Luković imali legitimacije crnogorskog MUP-a, Dulović je naveo da su oni imali i crnogorske i srpske legitimacije.
Glamočanin je bio i nekadašnji šef Jugoslovenske delegacije za razgraničenje sa Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom i Makedonijom, navodeći da su se zalagali da Prevlaka ostane u sastavu Jugoslavije.
„Mi nismo znali glavnu činjenicu da su se vlasti, pojedinci iz pojedinih struktura, dogovorili sa Hrvatima da Prevlaka pripadne Hrvatima. Ja sam išao tamo i borio se da to ostane nama, a određene strukture to nije zanimalo. Sama Boka je geostrateški važna za cijeli Jadran. Iz jednog malog zaliva je bilo moguće kontrolisati sve“, kazao je Glamočanin.
